RSS
14:53
Marija Dražić
Upravljanje zaposlenicima iz različitih kultura uvijek prestavlja jedinstven problem. To svjedoče mnoge tvrtke koje su pokušale poslovati u Rusiji.
Prvo, mnogi domaći stanovnici sazreli su pod komunističkim sustavom gdje su potrošači bili sasvim nevažni. U tom je sustavu sve odluke donosila jedna osoba, generalni direktor. Tako svi ruski zaposlenici, iako visoke tehničke osposobljenosti, nisu bili sposobni uvidjeti vrijednost usluge kupcu, niti preuzeti odgovornost za donošenje odluka. Ovo stvara bezbroj problema za tvrtke koje nastoje razviti visokodjelotvorne radne sustave koji naglašavaju zaposlenikovo učeše prilikom donošenja odluka kao sredstvo kreiranja konkurentske prednosti na tržištu.
Drugo, ruske kulturne norme jednostavno dovode do sasvim drukčijeg svakodnevnog ponašanja. Najbolje je uzeti vještinu telefoniranja za primjer. U SAD-u, kad god nazovete veliku tvrtku (isto vrijedi i za male), nakon nekoliko zvučnih signala, odgovara vam glas s druge strane govoreći nešto poput: „Dobro jutro, XYZ korporacija. Kamo da usmjerim Vaš poziv?“. S druge strane, Rusi prilikom odgovaranja na poziv nikada ne prestavljaju sebe, niti organizaciju. Neki se jednostavno izderu: „Da?“. Osim toga, neki menadžeri koji rade u inozemstvu kažu da su prisustvovali nekim sastancima na kojima je telefon opetovano zvonio, ali nitko nije odgovorio na telefonski poziv. Napokon je netko podigao slušalicu i istog trena je poklopio bez obraćanja osobi koja je zvala da bi je potom ostavio dignutom dok sastanak nije završio. Rusi to opravdavaju tvrdeći da će osoba ponovno nazvati ako je telefonski poziv bio toliko važan.
Ovo naglašava potrebu za opsežnom obukom ruskih zaposlenika koji rade za američke tvrtke. Tvrtke koje se nadaju konkurirati moraju uložiti u obuku zaposlenika o tako širokim područjima kao što je ekonomija (razumijevanje funkcioniranja tržišta) i o osnovnim vještinama poput odgovaranja na telefonski poziv. Na primjer, Pepsi International Bottlers nudi svojim uspješnim menadžerima specijaliziranu obuku temeljenu na procjeni osobnih snaga i slabosti. Potencijalna područja obuke su za pregovanjanje, usmjerenost na kupca i poslovno dopisivanje. Obuka stoji oko 3.000 USD po osobi. Jasnije rečeno, tvrke koje ne uspiju nadograditi vještine ruskih zaposlenika i prilagoditi ih zapadnom načinu poslovanja neće dugo preživjeti.
IZVOR: M. Cooley, „HR i Russia: Training for Long Term Success“, HRMagazine 42, br. 12 (prosinac 1997.), str. 98-106.
6 comments:
Očigledno da Istočne zemlje još nisu na tom nivou komunikacije kao zapadne. Trebat će još puno vremena da kultura modernog poslovanja zaživi na prostorima bivšeg, istočnog bloka. No, mlade su, dajmi im šansu.
Čak i u našoj zemlji, postoje malene tvrtke koje rade na principu radionica, pružaju usluge modernog komuniciranja, novih metoda prilaska krajnjem korisniku. Žalosno je da neke zemlje pokušavaju se probiti nekakvom konkurentnošću, a da u biti nemaju osnove.
Osobno poznajem jednu tvrtku pod imenom Pascal Agencija, koja radi treninge za mnoge velike kompanije, svih kategorija, od osiguravajućih kuća, telekomunikacijskih tvrtki itd. po RH, što van RH.
Rusija je posebna priča :D
Smatram da je ovo dobar primjer jer i kod nas još uvelike prisutan duh komunizma koji će nas pratiti dok god u važnim političkim i poslovnim foteljama sjede ljudi koji su odgojeni i učeni u starom, boirokratskom sistemu kakav je bio do devedesetih. To se očituje i danas te, po mojem mišljenju, koči napredak Hrvatske!
Slažem se kolega Širić, dok god na čelnim mjestima sjede dotični ljudi, Hrvatska može samo nazadovati, a ne ići naprijed. No, to sad za sobom povlači neka druga pitanja, neke druge teme. Možemo se samo nadati da će promjene uskoro nastupiti..
Također, smatram da postoji i neka pozitivna ostavština bivše države, ali to nije kvalitetno iskorišteno u kapitalističkom razdoblju u kojemje Hrvatska već 2 desetljeća.
Objavi komentar