RSS
12:16
Marija Dražić
Početkom 21. stoljeća postali smo svjedoci sve većeg napretka informatičke tehnologije te znanosti i tehnologije uopće. Pojava globalizacije dovodi do sve veće složenosti poslovnog okruženja, sve veće izloženosti promjenama te sve većom potrebom za brzom prilagodbom često mijenjanim uvijetima. Svaki poslovni subjekt jedinstven je po znanju, sposobnosti i kreativnosti svojih zaposlenika te je upravo njihova kreativnost i prilagodljivost konkurentska snaga budućnosti. U posljednje se vrijeme pojam intelektualni kapital pojavljuje u mnogim kontekstima, a posebno u onim gdje se govori o gospodarskoj uspješnosti. Intelektualni kapital još uvijek nema potpunu, točnu i determiniranu definiciju, ali mu je definirana struktura. Ukratko, možemo reći da je intelektualni kapital sposobnost da se nevidljiva imovina poput znanja pretvara u proizvode i usluge koji donose vrijednost. U tom smislu, ljudski faktor sve više dobiva na važnosti, a upravljanje ljudskim potencijalima postaje najvažnija poslovna funkcija koja ljude smatra ključnom strategijskom i konkurentnom prednošću.
Važnost intelktualnog kapitala još uvijek nije prepoznata kod većine hrvatskih gospodarstvenika. Ukoliko Hrvatska, kao skorašnja članica Europske unije, ne učini nešto i po tom pitanje, naše bi gospodarsvo moglo nastaviti ovaj negativan trend nazadovanja. Budućnost hrvatskog gospodarstva vidi se u tome da to mora biti gospodarstvo koje je utemeljeno na znanju. Na tom putu najvažnije je shvatiti da je intelektualni kapital ključni činitelj pretvorbe hrvatskog gospodarstva u gospodarstvo znanja. Hrvatski poduzetnici bi tako trebali prepoznati značaj intelektualnog kapitala, kao i saznati metode pomoću kojih mogu svoja poduzeća pretvarati u poduzeća utemeljena na znanju. Zapravo, nema važnijeg zadatka u hrvatskom gospodarstvu u ovom trenutku nego rasvjetiliti činjenicu i raširiti spoznaju među hrvatskim gospodarstvenicima da je put uspješnog razvoja njihovog poduzeća put razvoja intelektualnog kapitala u njihovim poduzećima.
Upravo o ovoj temi, odnosno o važnosti intelektualnog kapitala u Hrvatskoj govori i sljedeći članak:
4 comments:
Potpuna istina. Više nije najznčajniji resurs niti kapital, niti nasljeđe, niti prirodni redursi (osim u slučaju nafte i dijamanata, naravno). Znanje je kapital budućnosti, a ono neznači ništa bez ljudi koji će ga primjeniti.
Nažalost, naši poslodavci prečesto zaboravljaju: "10% povećanja ulaganja u edukaciju zaposlenika donosi više nego 10% povećanja u kapitalne investicije", zaključak proizašao iz istraživanja (National Employer Survey (NES)) koje je proveo Nacionalni centar za Kvalitetu edukacije radne snage iz SAD-a (National Center on the Educational Quality of the Workforce.
Znanje je budućnost...Hrvatska bi trebala nastojati djelovati u tom pravcu. Poticati ulaganja u Hrvatsku i stvoriti "zemlju znanja" !
Slažem se da je intelektualni kapital danas najvažniji resurs u svijetu. Glavne vrijednosti postaju sposobnost kreativnog razmišljanja i raznolikost vještina, a za uspješnost organizacije presudni su inteligencija, odanost i entuzijazam zaposlenih. I Handy u svojoj knjizi također kaže: "Novi izbor blagostanja postaje fokusirana inteligencija, sposobnost prikupljanja i primjene znanja i know-howa."
Pohvala za blog! Odličan je!
Objavi komentar